Društveni mediji

“Ne postoji jedinstveno gledište kod definiranja krize“, piše Zoran Tomić u svojoj knjizi Odnosi s javnošću. “Kriza se općenito može definirati kao nastupajući rizik.”

Za jednu tvrtku koja se bavi prijevozom putnika, to bi u svakom slučaju bila automobilska nesreća u kojoj je sudjelovalo njihovo vozilo. Vozač Eko Taxija u ožujku je na pješačkom prijelazu udario troje studenata. Jednoj je studentici u toj nesreći slomljena noga.

Kako je Eko Taxi reagirao na ovu situaciju? Nitko iz Eko Taxija nije kontaktirao ozlijeđene studente više od mjesec dana nakon nesreće. Mogućnost da uprava tvrtke nije znala za nesreću ne postoji: u priču je upletena policija i automobilsko osiguranje. Uz to, roditelji ozlijeđene studentice, Ane Klanjac, emailom su kontaktirali tvrtku 21. travnja i nisu dobili nikakav odgovor.

Iako sam ja odabrala postaviti svoje postavke privatnosti tako da mi je većina Facebook profila javna, jasno mi je da to nije dobra odluka za svakoga. Samo zato što je moj profil javan, ne znači da mislim da i vaš treba biti. Dapače, na pamet mi pada nekoliko argumenata protiv javnog profila.

Ja sam Ivana i imam javan Facebook profil (tj. Public). Dobro, ne baš u potpunosti, ali većinom da. Moje iskustvo s Facebookom nije počelo s javnim profilom, niti blizu. U trenutku kad sam počela koristiti Facebook, mogla sam na prste jedne ruke nabrojati prijatelje u Hrvatskoj koji su ga koristili. Prijatelj iz inozemstva, kojeg sam upoznala igrajući igricu na internetu, pozvao me s objašnjenjem da je to “totally cool“.

Prilikom registracije na ovu društvenu mrežu nisam koristila pravo ime, nisam imala svoju sliku na profilu i sve što je moglo biti zaključano, bilo je. S vremenom se to počelo mijenjati: moji pravi prijatelji počeli su koristiti Facebook, dodala sam svoju sliku, počela dodavati prijatelje i nisam mogla vjerovati da je u jednom trenutku brojka prešla 100 prijatelja. Završila sam na tome da sad imam skoro potpuno javan Facebook profilu. Evo i zašto.

Ako ste pročitali moj prošli post o backupu Facebooku profila, mogli ste vidjeti da sam pristaša digitalnog pospremanja. Za vas to možda znači samo datoteke na vašem računalu, no digitalno pospremanje može biti i virtualno. Zašto ne biste napravili backup društvenih mreža i sačuvali svoje podatke na lokalnom disku?

Ostavljamo sve više svojih života online, a neovisno o tome mislite li da je to dobro ili loše, puno toga gubimo. Ja sam prva koja će priznati da nemam sve fotke koje se nalaze online na nekom HDD, a kamoli isprintane. Zašto?  Odgovor je vjerojatno: lijenost. Ta isprika više ne vrijedi, jer je danas tako jednostavno sačuvati sve svoje online aktivnosti.

Kraj prosinca vrijeme je dobrih tuluma i optimističnih odluka. Prije nego što zakoračimo u 2013. godinu, razmislite ne samo o svom pravom životu, nego i o onom virtualnom. U kakvom vam je stanju hard disk? Možda biste trebali obrisati hrpu datoteka koja se skupila na desktopu i napokon ih razvrstati u foldere?

Što ste napravili na društvenim mrežama ove godine? Jeste li vodili vrlo duhovite razgovore preko Twittera i uploadali fotografije važnih događaja na Facebook? Zašto ne biste takve stvari također uredno pospremili u neki folder na svom računalu? Naučite kako napraviti backup vašeg Facebook profila. Toliko je jednostavno da nema razloga da to ne učinite.